Pamtim sve svoje cipele, od malena. Dok je mama birala za mene uvijek je imala problem jer je bila slaba ponuda, a ja sam bila mala svraka koja je voljela šaren svijet. Ako su već bile crne, onda su MORALE biti lakirane, jer to se sjaji!

Sjedio sam u hodniku. Ubijao prve godine osnovne škole kasnih sedamdesetih vrijeme između tjelesnog i glazbenog, loše glumio frajera i nešto trkeljao s Robijem o sličicama Fudbaleri i timovi. On ih je imao manje, ali je bolje kokao, ja sam ih imao više i bile su bolje sačuvane. Naime, djed mi je bio kupio nevjerojatnih deset paketića za vikend.

Još kao mala dala sam naslutiti što će jednog dana biti moj najveći fetiš. Ok, borba se tu vodi između cipela i torbi, ali ako ćemo gledati brojčanu prevlast, pobjedu odnose cipele.

Ne znam je li i vama palo na pamet da smo mi, roditelji, neka vrsta super junaka. Slično Spidermanovom čulu koje ga upozorava na opasnost, mi imamo 'čulo za otkrivanje potrebe svog djeteta' ili skraćeno ČOPSD.