Komunikacijske vještine u razgovoru s djecom

Objavljeno na dan: 12.04.2021.

Autor: mjug

Razgovor s djecom ne razlikuje se mnogo od razgovora s vršnjacima ili starijim osobama, no često odrasli dijete ne doživljavaju kao ravnopravnog sugovornika zbog čega može doći do nerazumijevanja u komunikaciji, pogrešnih zaključaka s jedne i s druge strane te neugodnih emocija. Naravno da je razgovor s djetetom potrebno prilagoditi njegovoj dobi, no to ne znači da dijete od 5 ili 9 godina nema također svoje potrebe i zahtjeve.


pixabay.com

Potrebno je razumjeti da djeca predškolske i rane školske dobi nemaju još razvijene kognitivne kapacitete nužne za jasno izražavanje vlastitih želja i potreba, kao što nemaju niti dostatno razvijenu emocionalnu zrelost da bi mogli imati kontrolu nad vlastitim emocijama i emocionalnim reakcijama.
Upravo iz tog razloga preduvjet dobre komunikacije roditelj - dijete je da roditelj ima kontrolu nad vlastitim emocijama, reakcijama i riječima.


pixabay.com

Koraci u uspostavljanju zdrave komunikacije s djecom:

1. Koristite empatiju u razgovoru
Empatija se odnosi na sposobnost uživljavanja u tuđu situaciju i razumijevanje položaja druge osobe na osnovi viđene ili zamišljene situacije. Sadržava emocionalnu i kognitivnu sastavnicu – osjećanje osjećaja drugih i intelektualno razumijevanje osjećaja.

2. Naučite tehniku empatičkog reflektiranja
Empatičkim reflektiranjem pokazujemo razumijevanje za dijete i prenosimo poruku prihvaćanja djetetovih osjećaja i potreba. Reflektiranje se odnosi na “zrcaljenje” onoga što doživljavamo od sugovornika, odnosno osoba s interesom sluša drugu osobu, usklađuje se s njom i reflektira što je čula
Različite emocije reflektiraju se na različite načine:


✧ TUGA – nježnim i blagim glasom iskazati suosjećanje, pružiti utjehu. Nema potrebe za razveseljavanjem

✧ LJUTNJA – reflektirati ozbiljnim, jasnim glasom, emocionalna potreba djeteta je da ga se ozbiljno doživi i posluša

✧ STRAH – ozbiljan glas kojim se pruži sigurnosti i zaštite

✧ SREĆA – iskazati vitalnost i zadovoljstvo


Reflektirati možemo misli, ponašanja i osjećaje.


Misli:

“Čini mi se da ti se ne sviđa taj zadatak?” (kad dijete pruža otpor u izvršavanju školskih obveza)

“Kao da ti se baš i ne da danas ići na trening?” (kad dijete iskazuje negodovanje prema izvršavanju obaveze određenog hobija)

 

Ponašanje:

“Vrtiš olovku u ruci..”

“Pokušavaš sve sama riješiti..”

“Gledaš u pod..”


Osjećaji:

“Ljut si što tvoj lik nije pobijedio?”

“Baš te razveselilo što sam ti dopustila izlazak!”

“Čini mi se da se malo bojiš njezine reakcije?”

Prilikom empatičkog reflektiranja imajte stav: ja sam tu, čujem te, razumijem te, važno mi je/važan si mi.

S druge strane, postoje i stavovi koji nisu adekvatni i mogu imati nepoželjne posljedice, primjerice:

❖ kad se roditelj uvijek i bezuvjetno slaže s djetetom
❖ mišljenje da dijete morate učiniti sretnim u svakom trenutku
❖ potreba za rješavanjem problema svoje djece

pixabay.com


3. Svakako nastojte izbjegavati sljedeće stavke u komunikaciji:

➔ Zapovijedanje

➔ Prijetnje

➔ Propovijedanje

➔ Kritiziranje

➔ Razuvjeravanje

➔ Ismijavanje

➔ Prekomjerne savjete (pomognite djetetu da samo dođe do svog rješenja, umjesto da mu vi ponudite svoje rješenje)

➔ Pitanja zašto? (radije upotrebite “Kako to?”, “Što si time mislio?” ili slične
konstrukcije).


pixabay.com

Općenito, zdrava komunikacija očituje se tome da čujemo dijete i obratimo pažnju na njegove potrebe, da uvažavamo djetetove stavove i iskustva te razumijemo njegove prioritete i interese.
Na taj način razvijamo dublje razumijevanje tuđih potreba, a djetetu dajemo dobar model da i samo nauči slušati i adekvatno komunicirati.

 

Autorica: Monika Melnjak, mag.psych.